20.7.2008.
Upoznali su se sasvim slučajno. Prišao joj je i rekao svoje ime. Nasmejala se i pružila mu ruku u znak otpozdrava. -Drago mi je,odgovorila je. Pozvao ju je na piće. Bila je zauzeta. -Ostavi mi bar broj,zamolio je,takvu lepoticu moram izvesti na večeru. Opet se nasmejala. Prijalo joj je to laskanje zbog njene lepote,a prelepa je bila. -U redu,rekla je i izdiktirala mu broj. Zahvalio joj se i tu su se razišli.
16.8.2008.
Na večeri je bilo prijatno,dugo su razgovarali..Ali on na nju nije ostavio neki veliki utisak.
10.7.2009.
Od večere,nisu se čuli. Nije očekivala da će ga sresti tada. To veče je bilo veče romantike. Konačno su doživeli svoj prvi poljubac,kada je ona shvatila da ga voli. Ali on nije. Bila mu je samo prolazna avantura,jedna od mnogih prelepih devojaka. Svim silama se borila da ga zadrži,ali ga zapravo nikad nije ni imala. Klizio je kao na ledu,na kratko se zaustavljajući da odmori. Polako se mirila s tim,ali u njoj je tinjala nada da će se kraj nje duže zadržati-zauvek.
8.8.2009.
Prvo zbogom. Povredio ju je prvi put. Ljubila mu je medne usne,a on je uzvraćao hladno. Bolelo ju je to,kao kad malom detetu uzmete igračku. Bolelo ju je,ali je ćutila i ljubila svim srcem. Mogla je da ga drži tu,još neko kratko vreme,a onda će on nastaviti da kliza svojim putem. Trudila se da ne pokazuje tu bol i ljubila dok je mogla. A onda je izgubila. Otišao je.
8.11.2009.
Nisu se čuli do tad. Bio mu je rođendan,i ona kao glupača,pisala je ljubavne poruke,da mu čestita. Dobro da je i odgovorio. Samo kratko 'Hvala'. Pitala se čime je zaslužila takvo ponašanje. U čemu je pogrešila. Ali on je nastavio da kliza,niko ga nije mogao zaustaviti.
21.2.2010.
Drugo zbogom. Otklizio je do druge,kraj koje se zadržao. Strepela je. Dugo se zadržao tamo. Šta nije valjalo? Gubila je snagu polako,ali srce joj nije dalo da se preda. Još uvek je čuvala nadu u sebi,da će on shvatiti,da je kraj nje trebao da se zadrži. Ali nije.
8.5.2010.
Treće zbogom. Čuli su se. Upitala ga je šta nije valjalo,u čemu je ta druga bolja...Izvređao ju je i rekao da ga ostavi na miru. Šta je krivo uradila? Plakala je noćima nakon toga. Proklinjala ljubav koju joj Bog dade. -Zar ljubav ne treba biti sreća?
8.11.2010.
Četvrto zbogom. I dalje je u njoj tinjala nada,iako nisu razgovarali od onog dana. Ponovo njegov rođendan,ponovo ona šalje ljubavne poruke. I on joj ponovo govori da ga ostavi na miru. I ovog puta odustaje. Promenila je sve. Stil oblačenja,broj,mesto stanovanja. Kosu je skratila,osmeh na licu držala skoro 24h dnevno,trudila se da ne pokazuje emocije. Ali zato,kad uđe u sobu,ledi joj se krv u venama. Osećala ga je svuda oko sebe. Bio je kao duh koji se šunja oko nje,iako nije tu,samo da bi joj zagorčavao život. Ali ona se borila svim silama da ne obraća pažnju na to.
21.2.2011.
Godinu dana je u vezi. Ona je već izgubila svaku nadu. Pokušala je krenuti dalje,ali svaki korak napred vraćao ju je dva nazad. Nije više mogla da izdrži.
Plakala je danima i noćima,i napokon,odustala zauvek-izgovorila je svoje peto zbogom.
I najzad,nije mislila mesecima o njemu,nije pitala za njega niti je čula išta o njemu.
30.11.2011.
Prijateljica joj reče da će da se ženi. Nek mu je sa srećom,rekla je,a u sebi vrištala. Smejala se,a iznutra plakala. Nije joj to trebalo.
Nekoliko dana kasnije smirila se i govorila sebi da odustane,jer nema svrhe.
31.12.2011.
Poslednji dan u godini. Skupila je dovoljno snage da ga udalji iz svog života,svojih misli,svoje svakodnevnice. Najzad,on nije imao nikakvu ulogu u njenom životu. Nije nikad više želela da čuje išta o njemu. APSOLUTNO NIŠTA.
STVARNO JE BILA SPREMNA I GLASNO IZGOVORILA -ZBOGOM,ZAUVEK.